Kako sa najmlađima u planine? - Triglav Osiguranje a.d.o.

Prijavite se. Besplatno!

Prijavite se za naše savete za bezbrižan svakodnevni život.

Kako sa najmlađima u planine?

6. 9. 2016

 

Planinarenje sa decom može biti zabavno ako mu pristupite na pravi način

Na prvi pogled se čini kao "nemoguća misija", ali iz vlastitog iskustva Vam mogu reći da može biti jako zabavno. O tome kako deci približiti planinarenje, piše naš kolega Milan Gobec, član Planinarskog društva Triglav. Pre početka avanture moramo pažljivo odabrati lokaciju na koju ćemo ići, stazu kojom ćemo hodati, pripremiti hranu i piće, kao i odgovore na sva potencijalna pitanja Vaše dece i pratnera koja će Vam oni postavljati pre i za vreme putovanja.

Šta ako ...

Šta sve treba uzeti u obzir da se izlet sa najmlađima ne bi završio zaključkom "nikad više"? Na početku treba razmisliti o svim mogućim situacijama "ako se dete isprlja, ukvasi, ogrebe, prehladi, ujede ga komarac i slično ..." Sve se to, naravno, može dogoditi i ako budemo stalno razmišljali o tome tako što ćemo provesti život krijući se u krevetu i očekujući najgore. Svi mi koji mislimo da je normalno da deca prođu i ovu školu: ogrebotine, prljavštinu, insekte, ujede komaraca i slično, znamo da je to savršeno normalan način upoznavanja prirode u svoj njenoj lepoti.  

Sto koraka sam, sto koraka u ruksaku

Najlepši i najefikasniji način da  pripremite decu za odlazak u planinu je svojim primerom. Na početku ćete birati niže planine i jednostavnije putanje. Iznenadićete se kako su deca od dve godine u stanju da oko pola sata hodaju do obližnjeg vrha. Ima smisla da ponesete sa sobom specijalni ruksak u kojem ćete nositi dete kada se ono umori. Takvo hodanje je korisno za očeve i majke jer im znatno jača mišiće leđa. Kada ste stavili dete u ruksak, savetujem Vam da u obližnjem grmu uberete nekoliko grana sa kojima će dete pokušavati da dohvati prepreke na putu. Vidite, to će biti zabavno! Deca brzo shvate da im je zabavnije "jahanje na kamili" u ruksaku, nego da idu peške. I šta onda da se radi? Iz vlastitog iskustva Vam dajem naredni predlog: "U redu, ja ću te nositi sto koraka da se odmoriš, a onda sto koraka ideš sam, pa ću te onda ponovo nositi sto koraka i onda ponovo ideš sto koraka sam. Jesmo li se dogovorili?"  

U svakome od nas živi dete

Vrlo je važno da se težina uspona prilagodi učesnicima. Kod najmlađih to znači da je cilj put, a ne vrh. Tokom puta se treba pretvoriti u dete - trčite za leptirovima, bacajte kamenje u vodu, pregledajte da li se u nekoj rupi kriju jež ili jazavac, penjite se po drveću, igrajte žmurke i krijte se iza drveća, pokušajte pronaći izgubljeno blago u obliku čokoladica koje su dobre vile ostavile za one koji dođu do vrha, valjajte se po travi itd. Izlet će biti još zanimljiviji ako u planinu krenu dve porodice sa decom istog uzrasta kojima ćete dati zajednički zadatak u kojem će učestvovati.
 

Animiranje je prilikom planinarenja od velikog značaja i ako to jednom dobro napravite na dobrom ste putu da se uspon okonča na zadovoljstvo svih učesnika. Naravno, pored svih drugih stvari za koje smo se ranije pobrinuli: proverili vremensku prognozu, poneli užinu, šešir i flašu obične vode. Da, dobro ste pročitali obične vode, a ne gazirane, zaslađene izotonične i slično. I dogovorite se sa detetom: „Ova voda je sve što imaš do vrha.“ Užina? Može, ali ne i slatkiši u hiljadama oblika i boja.  

Šta imaš u ruksaku?

I još jedna stvar je važna: dobro je decu naučiti da nose svoj ranac. Dok su mali, manji ruksak u koji ćete staviti vodu i grickalice i omiljenu igračku, kada su malo veća deca ide i veći ruksak u koji ćete staviti i vetrovku sa kapuljačom. I savetujem Vas da ih pre nego krenete pitate: "Da li misliš da si dovoljno veliki da nosiš svoj ruksak?" Ako ne odgovore potvrdno, dobro je dodati:“Dovoljno si veliki i jak da možeš da nosiš svoj ruksak. “
 

Po završetku avanture proverite da li neko ima nezvanog gosta - krpelja. Ima ga? Bez panike! Lagano ga uhvatite pincetom i okrenite ga suprotno od kazaljke na satu. Obično odmah popuste. Činjenica da je neko od učesnika doneo krpelja je sasvim normalna. Ja ih sa svoje dvoje dece svake godine odstranim približno dva do tri puta po sezoni. Bez posledica. Imajte na umu da sreća prati hrabre. Srećan put!

 

Za više informacija o ovoj temi i drugim savetima prijavite se na naš Newsletter.
 

Share on Google+